Ivan Illich i Dr Robert S. Mendelsohn

Medicinska etika: poziv na raskrinkavanje bioetike

1987.

Izjava pripremljena u saradnji sa dr Robertom S. Mendelsonom, za konferenciju na Medicinskom fakultetu Ilinojskog Univerziteta iz Čikaga, 20. novembra 1987.[1]

Medicinska etika je oksimoron, od one vrste u koju spadaju i siguran seks, nuklearna odbrana i vojni genije.[2]

Od početka sedamdesetih godina, bioetika je počela da se širi kao epidemija, pokušavajući da se predstavi kao etički izbor u suštinski neetičkom kontekstu. Taj kontekst je poprimio oblik kroz proširivanje medicine na ceo životni proces, od začeća do ubiranja organa. U toj novoj oblasti delovanja, medicina je prestala da se bavi patnjom obolele osobe: predmet njene brige postalo je nešto zvano „ljudski život“.

Taj bizarni preobražaj osobe u apstraktni „život“ predstavlja letalni zahvat, nešto kranje opasno, zato što seže sve do korena drveta života iz vremena Adama i Eve.

Posebna etika, instituti, programi i kursevi stvorili su diskurs u kojem se „život“ pojavljuje kao predmet medicinskog, profesionalnog i administrativnog upravljanja. Na taj način, kišobran akademskih racionalizacija sada se pozajmljuje jednom suštinski propalom poduhvatu. Medicinska etika danas zamračuje praksu upražnjavanja vrline u patnji i umiranju.

Bioetiku smatramo irelevantnom za živost s kojom nameravamo da se suočimo s bolom i patnjom, sa odricanjem i smrću.

Ivan Ilič i dr Robert Mendelson, 1987.

[1] „Na konferenciji održanoj na Medicinskom fakultetu Ilinojskog Univerziteta, 1987. godine, Ilič se suočio sa više od 120 akademika posvećenih takozvanoj bioetici. Bio je lično povređen i razgnevljen arogantnim cinizmom s kojim su ti izrabljivači etike prihvatili preobražaj predmeta medicine u ’život’. U saradnji sa Robertom Mendelsonom, lekarom iz Čikaga, Ilič je napisao izjavu od jedne stranice, pod naslovom ’Medicinska etika: poziv na raskrinkavanje bioetike’. Prva rečenica je izrazila aporiju:’Medicinska etika je oksimoron’, zato što predmet medicine više nije bila osoba. Umesto toga, nova biokratija upravlja životnim procesima, ’od začeća do ubiranja organa’. U tom ’pozivu’, Ilič je skrenuo pažnju na epistemološku rekonfiguraciju osobe njenim svođenjem na nešto čime se upravlja, na apstraktni ’život’, na sistem podložan kontroli i novim oblicima normalizacije. Konkretna osoba se tako pretvara u resurs koji služi učvršćivanju i legitimizaciji ekspanzije činilaca i servisa visokotehnoškog bioupravljanja.“ — Barbara Duden, „The Quest for Past Somatics“, u The Challenges of Ivan Illich, edited by Lee Hoinacki and Carl Mitcham, State University of New York Press, 2002, str. 227.

[2] U originalu „military intelligence“ (vojna obaveštajna služba), što Ilič i Mendelson navode kao popularni šaljivi oksimoron, sa engleskog govornog područja. Ne može se prevesti doslovno, iako se i kod nas vojska (ili policija) i „inteligencija“ često dovode u vezu na sarkastičan način. — Prim. prev.


Ivan Illich, „Medical Ethics: A Call to De-bunk Bio-ethics“, drafted with Dr Robert Mendelsohn, In The Mirror of the Past, Lectures and Addresses 1978–1990, Marion Boyars Publishers, 1992, str. 233.
Preveo Aleksa Golijanin, 2011. Preuzeto iz Ivan Ilič, Amicus Mortis: o umeću življenja i umeću umiranja, anarhija/ blok 45, Porodična biblioteka, posebno izdanje, 2012. http://anarhija-blok45.net1zen.com